Da nam je netko prije samo desetak godina rekao da ćemo moći printati čokoladu, kuće ili čak ljudske organe, ne da mu ne bismo vjerovali nego bi se pokušavali prisjetiti iz kojeg je to SF filma. Danas su 3D printeri raširena pojava, a printa se doslovno sve, od igle do lokomotive. Ova zanimljiva tehnologija privukla je i Tomislava Gradinščaka, 32-godišnjeg Zagrepčanina, inženjera koji je odlučio svoje slobodno vrijeme, ali i karijeru usmjeriti upravo u 3D printanje. Tomislav nam je prvo printao lampe zanimljivih geometrijskih oblika, igračke pa i zanimljive privjeske za ključeve. Danas polako, ali sigurno ulazi na tržište s ozbiljnijom opremom za još ozbiljnije klijente. Tomislav Gradinščak i njegov tesseractcorp pravi su primjer kako su ideja, znanje i naporan rad dobitna kombinacija za uspjeh.
3D printanje iz garaže unajmljenog stana
Tomislav ili kako ga od milja zovu Tompa inženjer je strojarstva koji radi u tvrtki Rimac. U slobodno vrijeme, bavi se 3D printanjem, a sve je počelo kaže u njegovom stanu iz čiste znatiželje.
“Prijatelj i ja smo počeli u mom stanu iz čiste znatiželje za tehnologijom 3D printanja. Nije postojala neka ideja izravno vezana uz tu tehnologiju, ali je postojala ideja za osnivanjem vlastite tvrtke i vođenjem vlastitog biznisa.”
3D printanje je bilo tu kao ulaz u svijet visoke tehnologije s puno perspektive i neostvarenog potencijala.
“Upravo tu vidim svoju priliku, pogotovo u području sekundarnog tržišta automobilima gdje je često teško nabaviti dijelove ili su pak vrlo skupi.”
Doprinos zajednici
U tvrtki Rimac je kaže mnogo naučio počevši od međuljudskih odnosa pa sve do vrlo zanimljivih i “high-tech” poslova koje obavlja.
“Ako postoji poveznica između mog zaposlenja u Rimcu i osnivanja vlastitog biznisa, onda je to poštovanje prema gazdi Mati Rimcu. Ne kažem da su svi u mogućnosti izvesti nešto takvo, pogotovo ne na toj razini i tom obimu, ali uvijek vrijedi pokušati. Na kraju krajeva, jedan od boljih načina doprinosa zajednici jest upravo osnivanje novih radnih mjesta koja su pošteno plaćena. I to upravo je jedan od glavnih razloga zbog kojeg bih osnovao vlastitu tvrtku.”
Svoj prvi 3D printer on i prijatelj su nabavili za samo 150 eura. On je bio ograničen, ali dovoljan da im rasplamsa ideje.
S vremenom smo nabavili bolje strojeve i s time proširili mogućnosti u smislu izrade kompliciranijih objekata iz boljih materijala.
Prvi printevi su uključivali izradu popularnih stvari u svijetu 3D printanja kao što su figurice likova iz Marvelovih stripova ili bilo koji popularni modeli koji se mogu naći na internetu (stranice poput Thingiverss-a). S vremenom su sami počeli modelirati prema narudžbama klijenata što je variralo od raznih maketa do umjetničkih instalacija. Danas se fokusiraju na autodijelove.
“Područje autodijelova uključuje inženjerstvo i dizajn što odgovara i meni i ljudima s kojima surađujem. Smatram da je potrebno fokusirati se na određeno područje jer se u protivnom energija i koncentracija razvodne što nikada nije dobro.”
Odlazak u poduzetništvo
U Tomislavovoj obitelji ima poduzetnika pa smatra kako je i to jedan od mogućih razloga zašto se odlučio krenuti u tom smjeru.
“Sjećam se da mi je tata govorio da je to zapravo jedini put da budeš neovisan i nisam to prihvaćao najbolje jer sam vidio da taj isti put može biti izvor velikih frustracija i napetosti. Pogotovo ako stvari ne idu u najboljem smjeru, ali moram priznati da je bio u pravu. Kroz poduzetništvo se otvaraju mogućnosti doprinosa vlastitoj zajednici što je također ključan element ljudskog ispunjenja (da budemo malo filozofski raspoložen). I nadodao bih da je veliko zadovoljstvo vidjeti smiješak na licu mušterija kad riješiš njihov problem.“
Tomislav smatra kako je izazovno biti poduzetnik, ali da su to pravila igre i da se s time mora naučiti živjeti.
“Ono što bih svakako rekao je da iziskuje visoke doze napora i upornosti i uvijek je premalo vremena, barem u početku. Od promocije na društvenim mrežama do popravka strojeva, brineš se o svemu sam. Možda je najizazovnije pronaći kupce kojima ćeš prodati proizvod ili uslugu. Moraš biti spreman na svakodnevno odbijanje jer često ćeš čuti “Ne”. To su svakako stvari o kojima ne brineš kad imaš posao od 8 do 16.”
Tomislav Gradinščak zasad planira polako, ali sigurno graditi svoju priču i širiti mrežu poznanstava. Nakon toga na redu je kupovina boljih strojeva i pronalazak adekvatnijeg prostora.
“Ne bih želio pisati bajke, ali sam optimističan i to su konkretni koraci koje moram poduzeti. Nakon toga ćemo vidjeti.”