Imate originalnu ideju, uvijek u glavi imate vizije, ali kad dođe do realizacije – zapne. Nije svatko od nas vičan izradi raznih umjetničkih uporabnih predmeta. Zato postoji Kreiraj. Sanjin Vinković vlasnik je obrta Kreiraj nastalog iz ideje da klijent dođe s bilo kakvom zamisli, a na Sanjinu je da istu realizira. Pokloni, ukrasni predmeti, izložbeni primjerci… Što god vam padne na pamet.
Sve je moguće realizirati
Kiparstvo zahtjeva poznavanje oblika, materijala i raznih tehnika kako bi se dobio željeni rezultat, pa samim time i pruža mogućnosti materijalizacije svakakvih zamisli. Od apstraktnih drvenih formi, maketa terena postojećih ili imaginarnih mjesta, digitalnih ilustracija, 3D vizualizacija, pejzaža izrađenih u reljefu. Uz sve navedeno, radi/radio je i gipsane portrete po fotografiji klasičnim tehnikama.
“Lepeza mogućnosti je beskrajna. Mogu reći da do sada nije bilo stvari koja se nije uspjela realizirati.”
Njegov način poslovanja počinje od prijedloga klijenata koji se jave ako trebaju nešto za posebnu priliku, primjerice rođendan. Sanjin dobro prouči temu, motive i likove te pošalje 2 do 3 potencijalna prijedloga na biranje. Ako se primjerice radi o video igri to može biti bista ili portret glavnog lika ili prepoznatljivi dio terena u obliku makete.
“Nakon klijentovog odabira kreće proces izrade u dogovorenoj tehnici, te se dogovara rok isporuke.”
Sanjin dobiva svakakve projekte pa su se tu često našli i oni poprilično neuobičajeni.
“Jednom sam dobio narudžbu za izradu globusa promjera 120 cm. Nisam imao tada još atelje, pa se kugla izrađivala u dnevnoj sobi. Prva pilates lopta koja je služila kao kalup eksplodirala je od prenapuhanosti. Druga je bila dobrih dimenzija. Kalup je odrađen kao i sama kugla i taman kad sam mislio da je sve “po špagi” ispostavilo se da kugla ne može proći kroz vrata stana. Na kraju smo je vezali špagom i spuštali niz balkon. U svakom slučaju prošlo je uspješno.”
Suradnja s Muzejom mamurluka
Jedan od najdražih projekata na kojima je radio je vizualizacija Muzeja mamurluka. To mu je, kaže, jedna od rijetkih suradnji gdje se u obzir uzimala svaka predložena ideja i misao.
“Bilo je lijepo gledati razvoj od početnih brainstormanja, grubih skica, do krajnje 3D vizualizacije. Uspoređujući neke “šljakerske” poslove na kojima sam ranije radio, ne mogu za nijedan projekt reći da je bio najzahtjevniji, jer je svaki vezan za struku, pa je i užitak raditi na tome. Najzahtjevniji projekt tek očekujem nekad u budućnosti.”
Smatra da nikome nije teško biti poduzetnik ako u svom poslu i uživa. Smatra i kako ga ljudi doživljavaju ozbiljnije dok ima obrt. To mu otvara i puno više prilika i novih suradnji. Kod njega su posao i umjetnost usko vezani, a svakim novim projektom nauči nešto novo.
“Svaka nova narudžba zahtjeva novu formu, ponekad i skroz novi materijal ili tehniku, pa samim time naučim nešto novo do čega samoinicijativno možda ne bi došao.”
Kaže da su i rokovi izrade veliki plus, jer kad ih nema, teško je sam sebi odrediti kraj i reći “to je sad dobro, zadovoljan sam”. Nedavno je kaže, čuo sjajnu izreku vezanu za to.
“Sliku treba slikati dvoje ljudi, jedan koji će slikati i drugi koji će mu reći kada da stane.”