Tetovaže su definitivno najbolji ukras na tijelu. Kada se odlučimo na prvu, rijetko ostanemo samo na jednoj. Tetoviranje je u povijesti bilo dio kulture brojnih civilizacija te se možemo reći isto tako nastavilo i danas. Tetovaže više nisu toliki tabu, a među različitim umjetnicima i stilovima svatko tko se na jednu odluči može odabrati točno ono za sebe. Jedan od takvih studija otvoren je nedavno u Zagrebu. Mihovil Konečni studirao je kroatistiku iako je oduvijek volio crtati. Malo po malo i odlučio se krenuti u poduzetničke vode. Rezultat je studio za tetoviranje Mano Cornuta.
Skok u poduzetništvo
Mihovil je veliki obožavatelj glazbe, a metal je obilježio njegov život. Zato je i cijeli prostor uređen u tom nekom duhu, a vrlo lako ćete prepoznati vrata studija na zagrebačkom Vrbiku. Iako je osnova studija tetoviranje, Mihovilu je cilj s vremenom izložiti što više vlastitih radova na zidove i napraviti kombinaciju tattoo/piercing/galerije.
“Kod mene su zidovi crni, puno je raznih lubanja i ljudima se to sviđa. Inače se tetoviram u zadarskom Tiamatu koji ima isti princip salona pa sam shvatio da ljudima to uopće ne smeta.”
Njegov studio je prije nekoliko dana navršio prvu godinu i kako sam kaže nevjerojatno mu je i dalje da se njegov san doista i ostvario. Iako je cijeli život fasciniran tetoviranjem, sve je počelo kada mu je prijatelj kupio kineski set za učenje. Tako počeo vježbati na umjetnoj koži i ubrzo nakon toga krenuo tetovirati frendove i frendove od frendova.
“Nakon toga sam dobio priliku raditi kod Paleta u Brutal Inku kao šegrt i u Carantaniji koja je glavno utočište za tattoo opremu u Hrvatskoj. Tamo sam dobio i interes za tattoo opremu koja je bitan dio ovog posla. Svaki tattoo majstor koji ima svoje ideje kako bi trebao izgledati tattoo shop teži tome da otvori svoj salon. Tako bi ljudima mogao što bolje prezentirati svoj rad.”
Kroatist u svijetu tetoviranja
Svima je poznat onaj osjećaj kada kao klinci moramo odlučiti čime se mislimo baviti do kraja života, a to nikako nije laka odluka. Mihovila je život odveo u gimnaziju umjesto u ŠPUD. Tako nije išao ni na ALU nego na Kroatistiku jer je volio Hrvatski u školi pa je to bila ‘jednostavnija’ opcija.
“U to vrijeme sam potpuno stavio crtanje u drugi plan. Kasnije sam shvatio da sam vizualan tip i nisam se više vidio u beskonačnom svijetu knjiga, filozofije i jezikoslovlja. I dalje mi je to zabavno, ali daleko od crtanja i tetoviranja. Još početkom 2000.-ih sam ispred Gandalfa (koji se tad nalazio pored Ribnjaka) znao gledati u izlogu slike tetovaža i zamišljao si tko su uopće ti ljudi koji se usude raditi tu divnu umjetnost na čovjeku. Već tad sam upoznao starog frenda koji je napravio oba ‘rukava’ kod Zeleta što je za to vrijeme bila rijetkost. U tom razdoblju sam bio siguran da ću se tetovirati u budućnosti kad ću biti punoljetan, ali nisam nikad mislio da ću ja imati priliku tetovirati druge.”
Posao izvan rutine
Mihovilu je u njegovom poslu najdraže što ne postoji ona standardna rutina od 9 do 17. Nije mu problem ostajati ni više od 10 sati na poslu, jer jednostavno više ne može zamisliti da mu je svaki dan isti.
“Svakodnevno imam priliku upoznavati nove ljudi i čuti njihove priče. Izraz lica osobe koja je zadovoljna odrađenom tetovažom koju će nositi cijeli život je najljepša stvar koja se čovjeku može dogoditi. Kad tetoviram, vrijeme mi leti i veselim se svakom ponedjeljku.”
Poduzetnik umjetnik
Mihi se kao i brojni drugi umjetnici slaže da je u Hrvatskoj zahtjevno biti poduzetnik, pogotovo u ovom ludom vremenu pandemije i inflacije.
“Nikad ne znaš što te čeka. Hoće li ljudi imati novaca za tetoviranje, hoće li nas opet staviti u lockdown ili nešto sasvim drugo… Pored svega toga je EU odlučila da se mora promijeniti sastav boja za tetoviranje pa sad radimo s novim bojama koje su, naravno, puno skuplje. Svaka ta informacija mi je bila stresna i kao običnom radniku, a ovako je samo puno gore.”
Ipak Mihovil Konečni inspiraciju i snagu pronalazi u svom radu i svojim klijentima zbog kojih mu nije teško organizirati vrijeme prema njihovim potrebama. U planu mu je svakako proširiti svoj (trenutno) mali salon. Vjerojatno ubaciti piercing te redovito posjećivati konvencije jer je to najbolja stvar za napredak i druženje s kolegama.
“Prošla je prva godina otkad sam otvorio salon i bilo je fora do sad raditi solo, ali vrijeme je da mi se netko pridruži. Uskoro…”
