Želim biti sam svoj šef – poželio je barem jednom svatko od nas. Taj put nije nimalo lak, ali nije ni rezerviran samo za određene i to nam naši Nevjerojatni dokazuju iz dana u dan. Kako se odvažiti i hrabro krenuti u poduzetničku priču? Za početak se inspirirajte onima koji su to već učinili. Jedna od njih je i Izabela Laura. Vlasnica obrta za odnose s javnošću i komunikaciju Helou. Njezino pero pomoći će vam u kreiranju komunikacije i pozicioniranju vašeg brenda na tržištu.
Poduzetničkog je duha od ranih dana, orijentirana na rješavanje problema i u vječitoj potrazi za novim znanjima i izazovima.
“Moja motivacija za odlazak u poduzetništvo bila je jednostavna – htjela sam biti sama svoja šefica.”
U medijima je provela više od deset godina. Od malih, nezavisnih portala, preko renomiranih časopisa do televizije.
“Potreba za prenošenjem i pričanjem priča, otvaranjem tema o kojima se treba govoriti i dalje postoji u meni.”
Put do poduzetništva
Izabela pomaže klijentima da strukturiraju i prezentiraju svoje priče na najbolji način, na pravim kanalima.
Kada je krenula na put poduzetništva bila je, kao i mnogi, uplašena, ali iznutra je, kaže, osjećala da je to strah kroz koji mora proći jer nije zapravo njezin.
“Bojala sam se papira, zakona, obveza jer ništa o tome nisam znala, ali ne i svoje sposobnosti da se nosim s odgovornosti koju poduzetništvo podrazumijeva. Rekla sam sebi – kreni od onoga što znaš i što ljudi u tebi prepoznaju i onda se putem traži, nadograđuj, educiraj, realiziraj.”
U postojećim strukturama rada i poslovima nije se pronalazila i najiskrenije nam govori– samo je htjela priliku da proba stvoriti nešto svoje. Do klijenata dolazi putem preporuke postojećih klijenata te kroz suradnju sa srodnim industrijama, prvenstveno IT sektorom. Iznimno je posvećena svakom svom klijentu i to danas, kada je kvaliteta usluga u raznim sektorima upitna, čini veliku razliku.
“Umrežavanje s ljudima, networking je druga jako bitna stvar, a tu je naravno i dobar komunikacijski plan. Bitno je znati tko su naši kupci, što im je bitno, koju vrijednost im mi možemo ponuditi i to komunicirati na pravim kanalima.”
Pronaći klijente je svakako izazovno, kao što je izazovno i adekvatno naplatiti svoju uslugu. No Izabela kaže kako je najveći izazov postavljanje zdravih granica, kako drugima tako i sebi.
“Ne samo vidjeti u čemu smo najbolji već i kada te na koji način možemo raditi produktivno i efikasno. Za nas male poduzetnike, koji smo nosioci svog posla, vrlo je bitno da u svemu tome ne zaboravimo na sebe, svoje potrebe i da si damo dovoljno odmora. Jedino ako smo mi dobro, možemo i svoj posao vrhunski odraditi.”
Stres može biti okidač za nešto korisno
Izabela zna kako od stresnih situacija u životu ne možemo pobjeći, ali da to nužno ne mora biti najgore.
“Možemo si pomoći ako uložimo u sebe i steknemo tehnike koje nam pomažu da se lakše s tim stresom nosimo. Odredimo prioritete, slušamo svoje tijelo koje ne može baš uvijek pratiti zamisli našeg mozga.
“Kod nas je još uvijek na cijeni „siguran posao“, dok se poduzetništvo percipira nesigurnim. No osjećaj sigurnosti je ono što, bez obzira čime se bavili, dolazi iz nas samih. Tko vam jamči da na svom „sigurnom“ poslu sutra nećete dobiti otkaz? Vremena su nesigurna i to nije lijep osjećaj. Upravo je zato važno sebe izgraditi, educirati se, brusiti vještine kojima možemo doprinijeti i financijski se opismeniti.”
Briga o financijama i promišljanje o novcu neizostavan je dio, kako njezinog, tako i svakog drugog biznisa.
“Novac je iznimno bitan za osjećaj sigurnosti, a time i unutarnji mir. Zato trebamo raditi pametno i gledati da si stvorimo dodatne prihode kako bismo mogli mirnije živjeti, ali i svoj posao raditi s više veselja. To je upravo ono o čemu trenutno intenzivno razmišljam i čemu težim. “
Izabeli disciplina nikada nije bila problem, pa tako nije ni sada kada je “sama svoja šefica”.
“Moram priznati da meni disciplina u radu nikada nije bila problem. Štoviše, previše sam odgovorna po tom pitanju. Nikada nisam radila kampanjski, uvijek na vrijeme i uvijek malo po malo za što bolji finalni rezultat.”
Mnogi od nas znaju kako je to kada se istovremeno nagomila više zahtjevnih projekata, pa period praznog hoda i tu je važno dobro se organizirati i znati svoje mogućnosti.
“Netko se bolje nosi s pritiskom, netko manje. Netko može „zapeti“ i raditi 12 sati na dan kada treba, netko ne može. I to je sve u redu. Zato su granice i poznavanje vlastitih mogućnosti važne stvari.”
Sloboda i neovisnost koja dolazi s poduzetništvom
Kada govorimo o prednostima poduzetništva Izabela kaže da su za nju to sloboda i neovisnost.
“Oduvijek sam se osjećala najbolje na položaju s najviše odgovornosti, a vrlo grčevito unutar nekih okvira rada koji su mi bili nametnuti. Naprosto, nisam se nikad snalazila radeći za nekoga drugoga. Zato sam većinu svog radnog vijeka prije poduzetništva provela radeći kao freelancer.“
Zbog toga se često znala osjećati jako loše, manje vrijedno, ponekad čak i neuspješno unatoč brojnim priznanjima i uspjesima koje je postizala.
“Meni je poduzetništvo dalo prostor u kojem mogu pokušati izgraditi svoj sustav rada, onakav kakav meni odgovara, u kojem mogu dati najviše, za manje utrošenog vremena. Daje mi priliku da iznova otkrivam sebe, svoje mogućnosti, sposobnosti, granice.”
Izabela bi voljela mladima otvoriti neke prozore, upoznati ih s mogućnostima, perspektivama. Nešto što bi i sama voljela da je netko učinio za nju dok je bila, kako kaže, u svojim energetski raskošnim dvadesetima.
“Sigurna sam da bi se, samo da sam znala neke stvari, manje se trošila na nebitno i svoju energiju puno ciljanije uložila.”
