Koliko ste puta u životu sjeli i krenuli razmišljati: Što ja zapravo želim raditi? Nadam se ne previše, ali isto tako je u redu da ste to prošli jer vrlo je lako zaglibiti u nešto iz čega se poslije ne možemo iskoprcati. Tada nam se radni dani pretvaraju u torturu za koju jedva čekamo da prestane, ali no no – desetljeća su do penzije. Nevjerojatna Dina Jokanović jedna je od onih čiji je obrt Maliveli nastao iz “puke potrebe za preživljavanjem”, a pretvorio se u najveću strast njenog života. Inspirativno? Vrlo.
Nakon dugog niza godina i karijere u različitim nevladinim udrugama (NGO), u jednom trenutku našla se u moru nezaposlenih. Pogubljena i na rubu egzistencije je počela gledati poslove u Irskoj, Engleskoj i sličnim zemljama.
“Znala sam da ne želim opet u NGO energiju, znala sam da ne želim biti ograničena u svojem slobodnom (ili neslobodnom) vremenu. Sjela sam jedan dan kad je već voda došla do grla i krenula razmišljati o tome što me u životu veseli. Računala su oduvijek bila moja strast. Dok su se druga djeca igrala vani, ja sam kao pravi mali štreber gutala retke i retke iz PC Chipa i Buga. U srednjoj školi sam bila i istaknuta članica web grupe i mislim da je baš taj moment presudan za ono što sam danas.”
A danas je web developerka koja je SEO optimizacijski guru, bolesni perfekcionist za brzinu web stranica i njihov usability. Ukratko, web stranice pretvara u brza, sjajna i lijepa djela koja baš jako vole ljubovati s Googleom. Imenovala je obrt prema nadimku svog dide, koji je Bračanin i kojega su oduvijek zvali Maliveli.
“Dida je i dalje živ, ali nije baš nešto bio impresioniran mojom gestom koliko god mi se ta gesta činila velikom. No nećemo mu zamjeriti jer je zaista najsjajniji dida koji postoji i od prvog dana mi je podrška!”
Odluka o samozapošljavanju
Dina iskreno kaže da se start ne bi dogodio da nije dobila sredstva za samozapošljavanje i imala unaprijed dogovorenih nekoliko manjih poslova, nakon 120 odbijenih molbi za posao.
“Bilo me užasno strah jer sam zaista došla do razine ili to ili idem van države što nikako nisam htjela. Podršku sam dobila od Zavoda te mi je taj moment jako puno pomogao da krenem. Također sam imala i jako puno sreće jer sam našla klijente dosta brzo s kojima dan-danas surađujem i imam krasan odnos.”
Dina Jokanović je, možemo reći skočila na glavu, a očito ni sama nije bila svjesna koliko se može dobro odraziti i koliko je taj skok izgledao filmski i lijepo, ali prije svega pravilno, jer se nije ozlijedila već dapače, još je hrabrija. Njezin posao važan je jer – ako nisi na Internetu, ne postojiš, a ako te klijenti nalaze na Googleu, onda itekako postojiš, a ako ti isti klijenti koriste web stranicu da kupe proizvod ili uslugu – uspjeh je 100% siguran.
Najbolja verzija sebe
“Moja snaga je upornost, radoholičarstvo i posvećenost detaljima. Radim i kad sam bolesna k’o pas jer posao ne može čekati! Ta predanost i u biti ta žrtva koju cijela moja obitelj trpi, je moja najveća snaga. I možda onaj moment da se meni klijenti javljaju, a ne ja njima.”
Dina želi biti najbolja verzija sebe i to ju gura naprijed, a smatra se neustrašivom, ali u potpunosti realnom.
“Meni je već ogroman uspjeh da sam se uspjela izboriti da ostanem u svojoj rodnoj zemlji i da radim posao koji volim i uspijevam živjeti od njega.”
U poslu pokušava biti što staloženija (jedino oko čega je baš jako impulzivna je u kupovini licenci za softver :)) jer kako kaže stresno je biti poduzetnik.
“Jedan dan mi mogu cvasti ruže, dok idući dan moram živjeti ispod mosta. No mislim da nam je svima tako koji smo se upustili u tu avanturu.”
U budućnosti se vidi kako otvara firmu i kreće u još veće projekte s kompatibilnim ljudima. “Vidim se kako radim uz bok s Matijom Ljevarom i Majom Maar jer mi smo jednostavno jedan savršeno kompatibilni organizam koji stalno raste i evoluira. Eto. Tu se vidim.”
O Maji i Matiji čitajte u idućem članku.
