Mirta Atlija odrasla je u Sisku, a od faksa živi i radi u Zagrebu. Završila je arhitekturu i njome se i bavila nekoliko godina. Ipak vrijeme je najradije provodila pregledavajući recepte i isprobavajući ih u svojoj kuhinji. Ljubav prema tome pretočila je u posao i tako je nastao brend Miscotti.
“Neka od najljepših sjećanja iz djetinjstva su mi upravo pečenje kolača i keksa u krugu obitelji, pa za mene ovaj posao ima i snažnu sentimentalnu notu.”
Slatki biznis
Mirta je zaključila da veći dio svog slobodnog vremena provodi izrađujući kolače i isprobavajući nešto novo. Logično, počela je sve ozbiljnije razmišljati kako to pretvoriti u posao. Prije nekoliko godina završila je prekvalifikaciju, iako tada nije imala ni približno plan ni ideju hoće li i kada to iskoristiti.
“Prije dvije godine okolnosti su se ipak posložile tako da sam se odlučila na zaokret u karijeri. Odvažila sam se na otvaranje obrta. Znala sam da ne želim napraviti još jednu tvornicu kolača, već da svoj obrt želim bazirati na jednom keksu. I tako su nastali Miscotti.”
Miscotti keksići
Miscotti su Majina verzija (Moji biscotti) talijanskih biscotta ili cantuccina. To su suhi i hrskavi keksići koji su se tradicionalno posluživali uz vino.
“Ja sam ih radila s dodacima za koje sam znala da ih osoba kojoj ih poklanjam voli. Tada sam vidjela kako se jednostavni keksić lako može prilagoditi svačijem ukusu.”
Uskoro je radila desetke kombinacija za svoje prijatelje, dodajući im čokoladu, suho i orašasto voće…
“Odlučila sam da će upravo taj keksić biti baza za moj biznis. Da ću ostaviti njegove najbolje osobine talijanskog originala (to što je hrskav i odlično paše uz vino, kavu, čaj…), ali da ću mu dati svoj touch.”
Počela se sve više igrati sastojcima i kombinirati ih inspirirana godišnjim dobima. Ubrzo su nastali i slani Miscotti te Miscotti s chilijem koji su dio jedne lijepe suradnje.
Umjetnost u zanatskom poslu
Maja smatra da svaki zanatski posao u sebi ima crtu umjetnosti.
“Elegancija izvođenja i estetski dojam krajnjeg rezultata se doista mogu doimati kao umjetnost, ako se rade dobro. Sigurna sam da je arhitektura prilično utjecala na moj stil u slastičarstvu, pogotovo kad radim slojevite torte. Za to spremam kuharicu koja će zaokružiti jedan ranije započeti projekt.”
Cijeli svijet poduzetništva za nju je zahtjevan, ali divan. Potrebno je puno multitaskinga jer još uvijek sve radi sama, a tu je i financijska nesigurnost.
“Unatoč svemu tome, ponekad stanem, shvatim da sam si omogućila da radim ono što sam htjela i u čemu najviše uživam raditi i tada se vrati osmijeh na lice. Ima dana koji su svakako zahtjevni, ali kad podvučem crtu, doista radim ono što najviše volim i tada motivacija nema granica.”
Sretna je, kaže, što ima podršku najbližih ljudi.
“Budući da radim sama, dobro mi dođe drugo, objektivno mišljenje, a bitno mi je i da su te osobe iskrene. Osim toga, podrška dolazi i od drugih (malih) poduzetnika koje sam upoznala i to je divno jer se svi možemo poistovjetiti i razmijeniti iskustva.”
Posao za prste polizati
U poduzetništvu je gotovo svaki dan drugačiji. Ovisno o broju narudžbi, uvijek će jedan dio dana provesti u kuhinji, a jedan dio u organizaciji narudžbi namirnica, ambalaže, tiska i komunikaciji s klijentima.
“Kad me uhvati inspiracija, isprobavam nešto novo, a često znam i doći doma s posla i ispeći nešto ili potražiti neke nove recepte za inspiraciju, “da se opustim”. Kao da cijeli dan nisam to radila.”
Posao joj je stalno u glavi. Uvijek razmišlja o novim receptima, projektima, planovima.
“To bi svakako bio priličan izazov da ne volim to što radim, jer se gotovo nemoguće isključiti kad radiš “svoj” posao.”
Osim izazova koje ima većina poduzetnika, poput formiranja cijena i briga oko inflacije, na samom početku izazov joj je bio pronalazak adekvatnog prostora. Danas joj se čini da je najveći izazov organizacija vremena.
“Budući da radim sama, radim sve. Nabavljam namirnice, pečem kekse, pakiram ih, dostavljam po Zagrebu, održavam prostor, bavim se društvenim mrežama i komuniciram s kupcima, javljam se klijentima, idem na sastanke… Često to sve u jednom danu pa iz radne odjeće uskačem u haljine i trčim na sastanak. Ipak, puno je tu kreativnosti uključeno u proces, što mi je važno, igram se, istražujem, učim i napokon radim ono što sam ionako prije radila da zaboravim naporni dan na poslu – pečem kekse.”
